Korifeji tzv. liturgijske obnove u Srbiji, Amfilohije Radović, Atanasije Jevtić i Irinej Bulović, već godinama nasilno i perfidno rade na
Eparhija raško-prizrensko i kosovsko metohijska u egzilu
+++
promeni liturgijske bogoslužbene prakse, unoseći novine u bogosluženje, strane Pravoslavnom Predanju i Pravoslavnoj samosvesti. Zajedno sa novačenjima u bogosluženju započeli su sa novačenjima i u teologiji. Rezultati toga više su nego vidljivi i osetni; pogotovo u teologiji, gde su oni postali nosioci učenja osuđenih mnogo puta u svetootačkom predanju.
Svoj ”rad” započeli su još pre više decenija u manastiru Vavedenju u Beogradu, gde su kao mladi jeromonasi i profesori Bogoslovskog fakulteta u Beogradu, krenuli sa uvođenjem novotarija i regrutovanjem mladih za svoje ideje.
Taj njihov ”rad” doneo je po njih izobilnoga ploda; umnožili su svoje sledbenike – postavili ih za Episkope, za igumane manastira, za profesore na Fakultetu i nastavnike po Bogoslovijama, za sveštenike po parohijama, za veroučitelje po školama. Ko je imao tu ”sudbinu” da ”prođe” kroz tretman manastira Vavedenja u Beogradu, ili Bogoslovskog fakulteta u Beogradu (još od 80-ih godina 20-og veka), teško je mogao ostati imun na ”učenja” koja su se lukavo ulivala u umove i u duše mladih, žednih Boga i otvorenih za nauku božanske reči.
Danas je njihova ”vojska” jaka i zauzima važne i ključne pozicije u Srpskoj Crkvi i u crkvenoj prosveti. Danas oni u svojim rukama drže sve poluge vlasti u Srpskoj Crkvi – počev od Patrijarha, Sinoda, i Prosvete, preko crkvenih medija i finansija, do projekta izgradnje hrama Svetog Save u Beogradu, raznih Komisija i nižih upravnih organa i Odbora.
Da li je do ove okupacije i uzurpacije vlasti u SPC došlo slučajno i spontano? Ili je ona deo većeg projekta i zadataka? Da li je u pitanju samo lična sujeta, vlastoljublje i slavoljublje, ili su u pitanju ”kadrovi”, koji su od mladićskih dana temeljno i brižljivo pripremani od strane Službi, kako bi kasnije, kada ojačaju i zauzmu pozicije, sprovodili razbijanje i uništavanje Srpske Crkve iznutra? Da li mnogobrojni savremeni događaji u Srpskoj Crkvi, kojih smo svi mi svedoci poslednjih godina, svedoče da je na delu upravo sistematski, planski, pripremljeni, organizovani, spolja potpomagani pokušaj zadavanja konačnog smrtonosnog udarca Srpskoj Crkvi, od strane upravo onih ”za koje je smatrano da su stubovi” (Gal. 2, 9)?
Monaštvo je uvek kroz istoriju Crkve bila ona snaga koja se ispoljavala kao strogi čuvar tačnosti dogmata i autentičnog Predanja Pravoslavne Crkve, i stoga osetljiva na svaku spletku i zaveru preduzimanu protiv njih, bilo da je to pripremano od strane carskog trona i svetovnih vlasti, bilo da je time manipulisano i podmetano od strane patrijaršijske katedre. I danas u srpskom narodu postoji so monaštva, koje se odlučno protivi podvalama i obmanama plasiranim od strane nosilaca ”liturgijske obnove” i svih drugih novačenja u teologiji i životu Pravoslavnih Hrišćana.
Ali, istu takvu revnost i otpor uvođenju novotarija u bogosluženje, stranih Pravoslavnom Predanju, ispoljio je i verni narod, koji se već godinama hrabro i uspešno suprotstavlja Episkopima ”novotarcima” i njima naklonjenom svešteničkom kadru. Jasno je da crkvena punoća neće prihvatiti niti odobriti mnogobrojna novačenja i bezakonja koje danas u Srpskoj Crkvi sprovodi već poznata grupa Episkopa.
I Sveti Arhijerejski Sabor je, takođe, višekratnim svojim odlukama zabranjivao novatorsku praksu u bogosluženju. Novatorski Episkopi su se, međutim, oglušivali o donete Saborske odluka i uporno su nastavljali sa svojom praksom.
Na video snimku u prilogu prikazan je bečki Kardinal Christoph Schonborn kako služi misu za mlade (17.11.2008), sa mnogobrojnim višebojnim balonima, foto-efektima, zaglušujućom muzikom, itd.
Nedavno se i Patrijarh Irinej sastao u Beču sa Kardinalom Schonborn-om. Da li su tada razgovarali i o daljim tokovima i vođenju ”liturgijske obnove” u Srbiji?
ponedeljak, 03 januar 2011 17:34
izvor: Eparhija raško-prizrensko i kosovsko metohijska u egzilu
Ilustracija: novinar.de
Dobro, kad je to tako bilo i kada su mlade „junose“ pocele „trovanje“ crkve jeresju jos 80-tih u manastiru Vavedenje, gde su oci pravovernih crkvenih velikodostojnika bile onda, i ko ih postavi za profesore Bogoslovskog fakulteta??????????
Da li je „iko“ bio, ko je mogao da im stane na rep???????
Sta je radilo nase „pajce“, svetac nas patrijarh Pavle, i da li je on kao patrijarh imao ingerencije da da „ista“ ucini, ili da utice na Sveti Sabor ili na sastav Svetog Sinoda ili je bio nemocan da cak i hirurskim putem amputira Amfilohija od sebe koji mu se bio prilepio kao taksena marka????????????????!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Tada nije bio bolestan i nemocan i valjda je i on ucestvovao u zivotu crkve i ocuvanju vere i radu u Patrijartsiji, nije valjda samo pisao knjige i sto je video pravio se da ne vidi i polagao sve na Gospoda??????????????????????????????????????????????
Mi smo ga mnogo voleli i verovali mu kao narod i crkva i nema sta nebismo ucinili samo da je „prstom mrdnuo“!
Imali li odgovora na ova moja pitanja, igde???????????????
Парафразирајући Старца Пајсија Светогорца, да „Грчку не
одржавају „УЧЕНИ“ хришћани, већ ДОБРИ хришћани, који
практикују позитивне мисли!“, онда учинимо и ми /Срби/
то исто: позитивним мислима одржавајмо нашу, од Бога нам дату, Мајку Србију!!!
Немојмо се бавити негативитетима – негативним садр-
жајима, осећањима и именима – новотараца, и тако им
робовати, већ позитивним мислима, баш као што саветује
Старац Пајсије Светогорац, а следује му и блаженопоч.
архимандрит Тадеј витовнички својом крилатицом /синтаг-
мом/ – „КАКВЕ СУ ВАМ МИСЛИ, ТАКАВ ВАМ ЈЕ И ЖИВОТ“!
Искајмо, иштимо божанску „СЕДМИЦУ“:
1. благорастворење воздуха,
2. изобиље полодова земаљских и времена мирна;
3. мир и радост у Духу Светоме;
4. заштиту Божије творевине од безакоња;
5. духа покајања за /личне и саборне/ грехе;
6. милосрдност /милостивост/ према ближњима;
7. благодарност и захвалност Господу /Богу Оцу са једи-
нородиним Сином Исусом Христом /Назарећанином/ и
благим и животворним Духом Светим/!!!
Овом божанском „седмицом“ распршава се паклена тама
НОВОТАРАЦА, нетрагом нестаје са својим изумитељима и
изрвшиоцима!
И зато радосно ускликнимо:
„ХРИСТОС СЕ РАЂА! – ВАИСТИНУ СЕ РАЂА!“
Драган Славнић
Slucajnost je iskljucena, i ona ne postoji. Sve sto se desava na ovoj planeti radi se po promisli Bozijoj ili volji i planu Paloga Andjela, koji zeli da pod svoju kontrolu stavi vaskoliki rod ljudski koji je stvoren od Boga kao kruna njegovog Stvaranja, po slici i prilici svoga Stvoritelja.
Zato se na Nebesima vodi rat za duse ljudske izmedju Palih Andjela koji su odstupili od Zakona Bozijeg i onih koji su ostali vjerni Bogu, a odsjaj toga Nebeskog rata osjecamo i mi kao ljudi ovde na zemlji.
Hristos ce na kraju da pobjedi Satanu i sve Pale Andjele sa njime, ali prije toga „treba i jersi da bude medju nama“ da bi se tako pokazali posteni“.
Zato sve ovo sto se sada desava u nasoj SPC nije slucajnost vec plansko djelo Satane iz Rima, koji preko sluga svojih zeli da odvoji od Boga, ili medjusobno da zavadi narod Svetog Save, ali njegove nada su uzaludne, kao i njegovih sluga i izdajnika Boga i Srbstva, jer Srbi su narod Svetog Save a ne pretece Antihrista na zemlji – rimskog Pape iz Vatikana!
… [Trackback]
[…] Find More on to that Topic: novinar.de/2011/01/05/liturgijska-obnova-sta-nas-ceka.html […]
… [Trackback]
[…] Read More here to that Topic: novinar.de/2011/01/05/liturgijska-obnova-sta-nas-ceka.html […]
… [Trackback]
[…] Read More on that Topic: novinar.de/2011/01/05/liturgijska-obnova-sta-nas-ceka.html […]
… [Trackback]
[…] Here you can find 17591 additional Information to that Topic: novinar.de/2011/01/05/liturgijska-obnova-sta-nas-ceka.html […]
… [Trackback]
[…] Find More here to that Topic: novinar.de/2011/01/05/liturgijska-obnova-sta-nas-ceka.html […]